Mr.Big
Pošto sam htela da malo odmorim,od svih obaveza koje imam,htela sam da odgledam neki film koji će da me opusti,i tako nađem film „Sex and the City“. Svima vam je poznata radnja i serije i filma,ne moram da objašnjavam radnju.Kad se film završio,krenem da razmišljam o Mr.Big-u,ali ne o liku ili glumcu iz filma,nego o mom Mr.Big...Ja ne bi bila ja kad ne bi krenula sa nepotrebnim razmišljanjem...
Da se ne lažemo,svi imamo nekog na koga nismo baš sto posto imuni.Ma koliko vremena da prođe.Ja trenutno ne znam ništa o njemu,možda je i bolje tako.On je bio neko zbog sam osetila sve ono o čemu sam do tada čitala u knjigama.Bila sam klinka kad sam ga prvi put primetla.Naravno da tada nisam ni pomišljala da će nečega biti među nama ikada.Jer on je bio neko ko mi je tada bio nedostižan.Ko bi pomislio da će jedna zima godinama kasnije da promeni to.
Kad sam počela da radim bila je zima,naravno kako putevi nisu bili očišćeni jer je putare iznenadio sneg u sred Janura,autobus je kasnio.Kad sam već bila ubeđena da ću zakasniti na posao i da ću morati da slušam šeficin monolog pojavio se moj Mr.Big...Stao je ispred mene,spustio prozor na kolima i samo mi rekao:“Uđi,odbaciću te do posla...“. Ušla sam,počeli smo da pričamo o svemu i svačemu.U jednom trenutku mi je prošlo kroz glavu,kako mu nikad nisam bila bliže.Tako je krenulo sve.Obično bih išla sa njim na posao,ili bi me povezao sa posla.Posle nekog vremena,primetila sam da nije ravnodušan prema meni,znate onaj osećaj kad jednostavno znate da neko oseća nešto prema vama,ali se bojite da nešto uradite,da ne bi prekinuli ono što je tek počelo.
O njemu su kružile razne priče,neko je govorio da je dobar,neko da je loš.Upozoravali su me da mu ne verujem previše,ali nisam slušala nikog,samo sebe.Onda se jednom desilo ono što sam čekala,pao je prvi poljubac.Ne znam ni sada koliko – toliko hladne hlave da objasnim osećaj koji mi je tad prošao telom.Osećala sam da gubim tlo pod nogama,da sam se raspala u hiljadu sutnih delića i ponovo spojila u celinu.Posle toga smo se viđali s’vremena na vreme.Počela sam da se menjam,to sam primetila I ja i ljudi oko mene.A onda je sve nestalo u jednom trenutku.
Šetajući gradom sa drugaricom,videla sam razlog zašto smo se uvek krili.On nije bio samo moj.Ne znam da li me je tad video,nije ni važno.Tad mi se srušio ceo svet.Drugarica,jedina koja je znala sve,samo mi je stegla ruku,tim gestom mi je rekla sve.Stigla sam kući,to veče sam sam plakala kao nikad pre,ali vredelo je... Sutra dan sam se videla sa njim,tad smo zauvek prekinuli sve.Ponekad bi se slučajno sreli,pogledom smo sve govorili jednom drugom.Ne znam gde je sada ni sa kim,ne znam da li ima porodicu ili je još uvek sam.Ne kajem se,da moram sve da uradim opet isto bih uradila.On mi je bio ona lekicja koja nam je svima potrebna.Neko je doživi pre,neko kasnije... Eto šta jedan na izgled bezazleni film može da uradi...